Od sudjelovanja do stvarnog utjecaja
pet pitanja za oblikovanje rodno uključivih projekata otvorene znanosti
Otvaranje istraživanja nije dovoljno. Uključiva otvorena znanost zahtijeva i promišljanje o tome tko oblikuje istraživačka pitanja, donosi odluke, dobiva priznanje i ostvaruje koristi od rezultata.
Otvorena znanost često se opisuje kroz prizmu pristupa: otvorene publikacije, ponovno upotrebljivi podatci, transparentne metode, dijeljeni obrazovni sadržaji i dostupne istraživačke infrastrukture. Svi su ti elementi ključni, ali otvorenost se ne može svesti samo na javnu dostupnost istraživačkih rezultata. UNESCO-ova Preporuka o otvorenoj znanosti, uz otvoreno znanstveno znanje, otvorene infrastrukture i dijalog s različitim sustavima znanja, ističe i otvoreno uključivanje društvenih dionika. Takvo šire razumijevanje pomiče naglasak s pristupa na sudjelovanje: nije važno samo mogu li građani vidjeti rezultate istraživanja, nego i mogu li smisleno pridonijeti njihovu nastanku.
Sudjelovanje, međutim, ne znači nužno i utjecaj. Projekt može uključiti raznoliku skupinu sudionica i sudionika, a da pritom sve važne odluke ostanu u rukama profesionalnog istraživačkog tima. Sudionici mogu prikupljati podatke, a da ne sudjeluju u određivanju problema, tumačenju nalaza ili odlučivanju o uporabi rezultata. Rodno uključiva otvorena znanost zato zahtijeva zahtjevnije pitanje: tko ima stvarnu moć unutar istraživačkog procesa? Kako projekt FEMLEAD iz faze osposobljavanja i institucionalnog planiranja prelazi u provedbu STEM projekata otvorene znanosti, to pitanje postaje posebno važno. Provedbena faza projekta obuhvaća najmanje 15 projekata otvorene znanosti u kojima sudjeluju studentice, istraživačice u ranim i srednjim fazama karijere te žene iz manjinskih zajednica. Cilj tih aktivnosti nije samo povećati broj sudionica, nego razviti uključivije i participativnije istraživačke prakse.
Sljedećih pet pitanja može pomoći istraživačkim timovima da procijene je li sudjelovanje doista smisleno.
- Tko određuje istraživačko pitanje?
Istraživačko pitanje određuje što će se istraživati, koja će se znanja smatrati relevantnima i kakve rezultate projekt može proizvesti. Ako se sudionice uključuju tek nakon što su pitanje, metoda i očekivani rezultati već definirani, njihov je utjecaj nužno ograničen. To ne znači da svaki projekt otvorene znanosti mora biti u potpunosti suoblikovan. Doprinosni projekti, u kojima sudionici prikupljaju ili klasificiraju podatke, mogu imati vrijedne znanstvene i obrazovne rezultate. Ključan je zahtjev transparentnost. Istraživači trebaju jasno objasniti na koje dijelove projekta sudionici mogu utjecati, a koje su odluke već donesene.
Istraživanja o raspodjeli moći odlučivanja u građanskoj znanosti opisuju sudjelovanje javnosti kao svojevrsno obećanje sudionicima. Ako se projekt predstavlja kao suradnički, potrebno je jasno navesti koje oblike stvarnog utjecaja ta suradnja uključuje. Očekivanja trebaju biti transparentna od početka, a ne se razjašnjavati tek nakon pojave neslaganja. Kad god je to moguće, istraživački bi timovi trebali uključiti buduće sudionice u prepoznavanje problema, određivanje prioriteta i prilagodbu istraživačkih pitanja lokalnom kontekstu. Istraživačice i članice zajednica mogu prepoznati probleme, oblike dokaza i praktične posljedice koje nisu jednako vidljive iz perspektive postojećih institucionalnih struktura.
- Tko realno može sudjelovati?
Otvoren poziv ne osigurava jednak pristup. Na mogućnost sudjelovanja utječu raspoloživo vrijeme, prihodi, jezik, samopouzdanje, digitalni pristup, profesionalni status, invaliditet, mobilnost i obveze skrbi. Tehnički otvoren projekt može ostati društveno selektivan ako sudjelovanje zahtijeva neplaćeno vrijeme, specijalizirano znanje, putovanje ili stalan pristup digitalnim alatima.
Iskustva uključivih projekata građanske znanosti pokazuju da prepreke sudjelovanju mogu reproducirati obrasce isključivanja koji već postoje u društvu. Skupine koje se suočavaju s gospodarskim, društvenim ili institucionalnim nepovoljnim položajem mogu formalno biti dobrodošle, ali praktično onemogućene u sudjelovanju.
Istraživački timovi zato trebaju analizirati uvjete sudjelovanja:
- Održavaju li se aktivnosti u terminima koji isključuju osobe s nastavnim, radnim ili obiteljskim obvezama?
- Objašnjava li se stručna terminologija?
- Mogu li sudionici doprinositi na daljinu ili asinkrono?
- Jesu li materijali dostupni na odgovarajućim jezicima i u pristupačnim formatima?
- Je li osigurano osposobljavanje prije uporabe nepoznatih metoda i tehnologija?
- Prepoznaju li se troškovi putovanja, skrbi za djecu ili drugi troškovi sudjelovanja kada to projektni resursi dopuštaju?
Intersekcijski pristup pritom je osobito važan. Žene nisu homogena skupina, a prepreke se razlikuju ovisno o fazi karijere, socioekonomskom položaju, invaliditetu, migrantskom podrijetlu, etničkoj pripadnosti, mjestu stanovanja i obiteljskim obvezama. Aktualna politika Europskog istraživačkog prostora stoga naglašava uključive planove rodne ravnopravnosti, intersekcionalnost i uključivanje rodne dimenzije u sadržaj istraživanja i inovacija.
- Tko donosi odluke?
Sudjelovanje se može odvijati u različitim fazama istraživanja: pri oblikovanju pitanja, odabiru metoda, prikupljanju podataka, analizi nalaza, tumačenju rezultata i njihovu komuniciranju. Projekt može biti uključiv u jednoj fazi, a izrazito centraliziran u drugoj. Istraživački bi timovi trebali jasno odrediti gdje se nalazi ovlast odlučivanja. Tko odlučuje koji su podaci valjani? Tko rješava neslaganja u tumačenju? Tko određuje hoće li se rezultati objaviti, predstaviti donositeljima odluka ili vratiti zajednicama koje su sudjelovale? Tko nakon završetka projekta kontrolira pristup podacima?
Ne postoji jedinstven model primjeren svakom projektu. Za pojedine odluke potrebna je posebna znanstvena, etička ili pravna odgovornost. Ipak, postupci odlučivanja trebaju biti vidljivi i obrazloženi. Sudionici trebaju razumjeti kako će se njihove preporuke razmatrati i što će se dogoditi ako ih istraživački tim ne prihvati. To je osobito važno kada sudionici pridonose osobnim iskustvima, lokalnim znanjem ili iskustvenim uvidima. Tražiti od ljudi da podijele svoja iskustva, a ne omogućiti im nikakav utjecaj na njihovo tumačenje, može reproducirati jednostran odnos: znanje se prenosi iz zajednice u instituciju, dok autoritet ostaje nepromijenjen.
Takav se rizik može ublažiti osnivanjem savjetodavnih skupina sudionika, zajedničkim radionicama tumačenja, podijeljenim modelima upravljanja podacima, redovitim povratnim sastancima ili jasno dokumentiranim postupcima odlučivanja. Odgovarajući mehanizam ovisit će o opsegu i svrsi projekta, ali temeljno načelo ostaje isto: sudjelovanje treba imati vidljivu i provjerljivu vezu s odlukama.
- Čiji se rad priznaje?
Otvoreno i participativno istraživanje ovisi o mnogim oblicima rada. Osim prikupljanja i analize podataka, sudionici mogu uključivati druge članove zajednice, prevoditi materijale, objašnjavati lokalni kontekst, moderirati rasprave, testirati alate, održavati odnose, komunicirati rezultate ili upozoravati na etičke rizike. Ti su doprinosi često manje vidljivi od tradicionalnih akademskih rezultata. Nerazmjerno ih često obavljaju žene i istraživači u ranim fazama karijere. Ako se priznaju samo publikacije, projekti i formalne vodeće funkcije, istraživanja mogu ovisiti o uključivom radu, a istodobno ostaviti postojeće sustave priznanja nepromijenjenima.
Sporazum o reformi vrednovanja istraživanja, razvijen u okviru Koalicije za unapređenje vrednovanja istraživanja, poziva na priznavanje šireg raspona istraživačkih doprinosa. To uključuje timski rad, suradnju, otvorenost, javni angažman, vodstvo, mentoriranje, osposobljavanje i tehničke uloge, a ne samo publikacije. O oblicima priznanja treba razgovarati na početku projekta, a ne ih naknadno svesti na zahvalu na kraju publikacije. Ovisno o vrsti i opsegu doprinosa, priznanje može uključivati:
- autorstvo ili izjave o doprinosima;
- formalne zahvale;
- naknadu ili povrat troškova;
- potvrde i dokumentiranje stečenih vještina;
- mogućnost predstavljanja rezultata;
- vidljive profile na projektnim mrežnim stranicama;
- mogućnosti osposobljavanja, mentoriranja ili buduće suradnje.
Ne ispunjava svaki doprinos kriterije autorstva, ali svaki važan doprinos treba biti vidljiv na odgovarajući način. Priznanje nije samo simbolična nagrada. Ono utječe na razvoj karijere, profesionalnu vjerodostojnost i spremnost sudionika da se uključe u buduća istraživanja.
- Tko ostvaruje korist od rezultata?
Projekti obično definiraju znanstvene rezultate: skupove podataka, publikacije, izvještaje, metode ili preporuke za javne politike. Uključivi projekti trebaju pitati i što zauzvrat dobivaju sudionici i njihove zajednice. Koristi mogu uključivati nova znanja, istraživačke vještine, profesionalne mreže, obrazovne sadržaje, veću vidljivost zajednice ili dokaze koji mogu poduprijeti lokalno djelovanje. Te se koristi, međutim, ne smiju pretpostaviti. Istraživači o njima trebaju razgovarati sa sudionicima i provjeriti jesu li doista ostvarene.
Deset načela građanske znanosti Europskog udruženja građanske znanosti navodi da projekti trebaju proizvesti stvarne znanstvene rezultate, donijeti korist i profesionalnim i građanskim sudionicima, priznati njihove doprinose te im pružiti povratne informacije o uporabi njihovih podataka i rada. Vraćanje rezultata zajednici stoga je sastavni dio sudjelovanja. Znanstveni članak kojem sudionici ne mogu pristupiti ili ga razumjeti rijetko je dovoljan oblik povratne informacije. Rezultate je često potrebno komunicirati i radionicama, kratkim sažecima, vizualizacijama, sastancima sa zajednicom, obrazovnim materijalima ili preporukama usmjerenima relevantnim institucijama.
Novija istraživanja suoblikovane građanske znanosti dodatno pokazuju da vrijednost može nastajati tijekom cijeloga participativnog procesa, a ne samo u obliku konačnih znanstvenih rezultata. Sudionici mogu razviti samopouzdanje, vještine, odnose u zajednici i snažniji osjećaj djelotvornosti kada sudjeluju u istraživanjima koja se bave njima važnim pitanjima. Stoga nije dovoljno pitati je li projekt proizveo neku korist. Potrebno je pitati tko je tu korist ostvario, u kojem obliku i prema čijem određenju vrijednosti.
Od brojenja sudionica prema oblikovanju kvalitetnog sudjelovanja
Broj žena uključenih u projekt otvorene znanosti i dalje je važan pokazatelj. Može otkriti obrasce zastupljenosti i pokazati dosežu li strategije uključivanja predviđene skupine. Međutim, sam broj sudionica ne može pokazati je li projekt doista uključiv.
Projekt može ostvariti zadani broj sudionica, a da one imaju vrlo malo utjecaja, dobiju malo povratnih informacija i ostanu nevidljive u rezultatima. Nasuprot tomu, manji projekt može stvoriti smislen prostor za zajedničko odlučivanje, razvoj vještina i primjereno priznanje.
Zato evaluacija projekta treba povezivati kvantitativne pokazatelje s pitanjima o kvaliteti sudjelovanja. Prije početka aktivnosti istraživački timovi mogu postaviti pet pitanja:
- Tko je sudjelovao u oblikovanju istraživačkog problema?
- Koje su prepreke sudjelovanju prepoznate i uklonjene?
- Na koje odluke sudionici mogu utjecati?
- Kako će se priznati različiti doprinosi?
- Kako će se rezultati i koristi vratiti sudionicima i zajednicama?
Ta pitanja nisu univerzalna formula. Omogućuju da odluke o oblikovanju projekta postanu transparentne i podložne evaluaciji.
Otvorena znanost kao institucionalna promjena
Rodno uključiva otvorena znanost ne može ovisiti samo o predanosti pojedinih voditelja projekata. Institucije određuju čiji se rad nagrađuje, koje aktivnosti dobivaju resurse, kako se raspodjeljuje radno opterećenje i koji se doprinosi uzimaju u obzir pri akademskom napredovanju. Projekti mogu testirati nove participativne pristupe, ali trajna promjena zahtijeva njihovo uključivanje u institucionalne postupke, planove rodne ravnopravnosti, sustave vrednovanja istraživanja, osposobljavanje, etičke procedure, upravljanje podacima i politike suradnje sa zajednicom.
FEMLEAD povezuje projektnu praksu i institucionalnu promjenu. Projekti otvorene znanosti koji se provode u okviru projekta omogućuju ispitivanje načina na koje uključivo sudjelovanje može funkcionirati u konkretnim okruženjima. Iskustva stečena tim aktivnostima zatim mogu poslužiti za oblikovanje sajmova otvorene znanosti, akcijskih planova, laboratorija javnih politika i preporuka za visoka učilišta. Temeljno je načelo jednostavno: sudjelovanje ne treba promatrati kao krajnji rezultat uključivanja. Ono je polazište za razmatranje glasa, utjecaja, priznanja i koristi.
Otvorena znanost postaje uključivija kada žene i podzastupljene zajednice nisu samo pozvane u postojeće istraživačke strukture, nego dobiju stvarne mogućnosti sudjelovati u oblikovanju načina na koji se znanje proizvodi, tumači i upotrebljava.
Izvori i dodatna literatura
Coalition for Advancing Research Assessment. Agreement on Reforming Research Assessment: The Commitments.
Eleta, Irene, Gemma Galdon Clavell, Valeria Righi i Mara Balestrini. 2019. „The Promise of Participation and Decision-Making Power in Citizen Science.” Citizen Science: Theory and Practice 4(1): 8.
European Citizen Science Association. Ten Principles of Citizen Science.
European Commission. Gender Equality in Research and Innovation i ERA Policy Agenda 2025–2027.
Robinson, Danielle, Jane Delany i Heather Sugden. 2024. „Beyond Science: Exploring the Value of Co-created Citizen Science for Diverse Community Groups.” Citizen Science: Theory and Practice 9(1): 13.
UNESCO. 2021. UNESCO Recommendation on Open Science.
Varga, Dorottya, Carolina Doran, Beatriz Ortega i Mabel Segú Odriozola. 2023. „How Can Inclusive Citizen Science Transform the Sustainable Development Agenda?” Citizen Science: Theory and Practice 8(1): 29.
Projekt FEMLEAD sufinancira Europska unija u okviru programa Erasmus+. Iznesena stajališta i mišljenja isključivo su autorova i ne odražavaju nužno stajališta Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.
